Extracaffe Extracaffe
Septembar 09, 2010, 05:26:26 pm *
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Vesti:
Avanced Search  
Stranice: [1]   Idi dole
  Štampaj  
Autor Tema: Duško Radovic  (Pročitano 1875 puta)
fatallna
Administrator
Hero Member
*****
Pol: Žena
Poruke: 1102


Sudbina


« poslato: Jul 11, 2007, 08:46:25 am »

 





Duško Radović (1922-1984)


Pre nego što popravite svet, popravite česmu u svom stanu. Svet bi bio mnogo srećniji i lepši kad bi svako samo popravio česmu ili makar zube.

Nemojte se ženiti zbog noći. Noću možete i spavati. Tražite ženu koja će vam rešiti probleme danju.

Trebalo bi do daljnjeg zabraniti sve govore. Neka svako uradi ono što je hteo da kaže.

Naše malo može biti mnogo za one koji nemaju ni malo.

Ne morate biti bolji od drugih, budite samo najbolji što možete.

Tucite svoju decu čim primetite da počinju da liče na vas.

Kad čujemo da neko nije ostvario ono što je želeo,uvek prvo pomislimo da je želeo ono što nije mogao ostvariti.
Početak svake sreće je u srećnom izboru želja.

Lepo je živeti lepo a nije loše ni živeti ružno,jer i od toga ima gore.

Ko nema u glavi ima u nogama,ko nema u nogama ima u banci,ko nema u banci ima nešto u Grockoj,ko nema ni u Grockoj-naći će mu se nešto u mokraći.
Niko baš nije da nema nigde ništa.

Činjenica je da ćemo svi umreti.Medjutim pitanje je-šta ćemo dotle raditi.Jer,ko zna kada će to biti.

Ko ne zna šta mu je,nek pogleda gde mu je.Pa ako ga ne nadje-to mu je!

Možda je ipak bolje da budete debeli.Blaži je rastvor svake muke,nevolje i kiseline kad se sipa u telo od 100 kilograma nego u telo od 50.

Došla su druga vremena.Dece je sve manje,a pasa sve više...Psi su uglavnom rasni,a deca su naša,domaća i divlja.

To nije dobro ni pravedno-neko je i mlad i zdrav a neko i star i bolestan.Tako je,istina,bilo i kad smo mi bili mladi,ali bi bar danas moglo biti drukčije.

Ne znamo kako će se sve ovo završiti.Mi stariji ćemo se nekako izvući,jer nećemo biti tu.

Kad nam nije lako ovako,kako bi nam tek bilo da zaista znamo kako nam je.

Mladi bi hteli ono što stari imaju.Stari bi hteli ono što mladi mogu.Medjutim,ne može se i jedno i drugo.Prvo ćete samo moći a onda ćete samo imati.

Da li znate šta je besplatno?Samo ono što je najveće,najlepše i najvažnije.

Ne možemo živeti bez drugih ljudi. Jedni nam stvaraju, drugi rešavaju probleme.

Mi koji nikad nećemo umreti moramo govoriti da ćemo svi umreti, iz obzira prema onima koji će umreti.
Sačuvana



U mom gradu,ni noc ne zaspi uvek na istoj adresi...
fatallna
Administrator
Hero Member
*****
Pol: Žena
Poruke: 1102


Sudbina


« Odgovor #1 poslato: Decembar 16, 2009, 02:49:35 pm »



Sa mnogo više razloga ležemo nego što ustajemo.
Spavati moramo, spavanje je lepa i prirodna potreba.
Budjenje i ustajanje su neprirodne i neprijatne nužde.
I niko ne može poreći da nam je spavanje potrebnije od ustajanja.

Dok spavamo, ne moramo ništa drugo raditi.
Spavanje je jeftino. Spavanjem nikog drugog ne ugrožavamo.
A čim se probudimo i ustanemo, hteli - ne hteli, moramo se baviti još nečim.
A tu onda iskrsavaju razni nepotrebni problemi.

U snu si živ, samo što ne živiš. A šta nam više treba?
Živeti ionako ne umemo. Mnogo više nas je sposobnih za spavanje nego za život.

Niko se još nije kajao zato što je spavao.
Spavanje je spavanje,ono ne može biti ni bolje ni gore,što sa životom nije slučaj.

Biti budan, to je i zamorno, i skupo, i opasno, i dugo traje.
Bolje je da radimo ono što umemo, da spavamo, nego da se budni petljamo sa životom,
kad je očigledno da u tome nismo vešti.

I kad nismo spavali, bolje da smo spavali.
Da ste spavali onda kad niste spavali, ne biste uradili ono što ste uradili.
A da niste uradili to što ste uradili, sad biste i dalje mogli mirno da spavate.

Bili ste tako dobri, sve do malopre, sve dok ste spavali.
A sad moramo strepeti za sve ono što ste u stanju da uradite budni.

Bolje je ipak da spavate. Sve što prespavate - neće vam se dogoditi.

***

Neko jutros sedi na klupi u Pionirskom parku, nema šta drugo da radi, pa misli ono što ga
se ne tiče.
Sačuvana



U mom gradu,ni noc ne zaspi uvek na istoj adresi...
fatallna
Administrator
Hero Member
*****
Pol: Žena
Poruke: 1102


Sudbina


« Odgovor #2 poslato: Decembar 18, 2009, 02:56:06 am »

Evo nam još jednog jutra i dana. Počnimo život ispočetka! Prvo nadjimo nekoga ko će nam za sve biti kriv. Njega svi imaju, bez njega se ne može.

Neka su nam lekari živi i zdravi! Da nije njih, mnogi od nas ne bi imali pred kim da se skinu, niti bi imao ko da nas pipne.

Ne sekirajte se jer to škodi zdravlju. A ako već ne možete, nemojte se bar sekirati zbog toga što ne možete da se ne sekirate, jer je to onda jos gore.

Sava i Dunav i ovog jutra dolaze i prolaze, a mi ne znamo šta da im radimo.

Tucite svoju decu sve dok vam ne priznaju zašto ste ih tukli.

Nije svejedno koje je vere Bog u koga ne verujemo.

Nemojte uzimati mnogo više nego što dajete, da vam ono što imate ne bude manje od onog što nemate.

Sve se može kad se mnogo ne misli o tome.

Sada je verovatno lepo tamo gde je bilo ružno dok smo mi bili.

Neko je prevario onu koju voli sa onom sa kojom živi.

Ko može, ne mora da plaća. Ko plaća, može i da ne može.

Budite dostojni tudje ljubavi, zavisti ili ljubomore.

Čekajte što duže ono što treba da čekate. Jer kad to dočekate, posle nećete imati više šta da čekate.

Kad žena voli muža to ne mora da znači da on nju ne voli.

Subota je dan kada se kupaju muževi koji vole svoje žene.

Vi više ličite na poraz nego na bilo čiju pobedu.

Nas vole neke dobre, prave žene, a mi volimo one druge, koje niko ne bi voleo da nema nas.

Muž je ime za onoga koji vas je nekad voleo. Žena je ime za onu koja je volela nekog drugog a udala se za vas.

Setite se šta ste juče radili. Pa, ako vas nije sramota, radite to isto i danas.

Žena mora da je žena non-stop. Jer se nikad ne zna kad muževi mogu postati muškarci.

Moglo bi nam biti mnogo bolje kad to ne bi zavisilo od nas.
Na žalost, sva briga o nama prepuštena je nama. Dakle, najgore moguće rešenje. Zbog toga sa ogorčenjem možemo reći - nismo to zaslužili.

Ili ste sami ili ste suvišni.

Volite se kad niste zajedno. To je prava ljubav. Ko ume da se voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s kim je.

Kad znamo, svi znamo isto, a kad ne znamo, svako ne zna drugačije.

Budni su oni koji vole, još spavaju oni koji su voljeni.

Ne morate i ovo jutro počinjati poznatim zanovetanjem: Da se ja nešto pitam... Proverili smo kako izgleda tamo gde se vi pitate i videli da nije sjajno.

Danas će na Topčiderskom brdu neko slaviti mali intimni jubilej: ovo je već šezdeset i peta godina kako - ne može više da živi.

Stida se treba oslobadjati na vreme, dok jos možemo da radimo ono čega se stidimo.

Nemojte zavisiti od onoga čega nema. Pravite se kao da imate i nešto drugo.

Uvek je bolje tamo nego ovde i uvek je lepše ono nego ovo.

Ova subota dušu je dala za lep i dobar život. Te subote, 20.septembra 1975. godine, više
nikad neće biti.

Šta li oni rade kad su nama dozvolili da radimo sve ovo što radimo.

Ako ne možete da nadjete izlaz iz ove situacije, promenite situaciju.

Mi samo ne treba da govorimo ono što govorimo i samo treba da radimo ono što ne radimo.

Pred Narodnom bibliotekom je red, ali za tramvaj. Red je i pred Narodnim muzejem, ali za autobus.

Sačuvana



U mom gradu,ni noc ne zaspi uvek na istoj adresi...
Pr0laznica
Code 552
Administrator
Hero Member
*****
Pol: Žena
Poruke: 912


Out For Coffee!


« Odgovor #3 poslato: Decembar 18, 2009, 03:01:14 am »

Danas je četvrtak, skoro petak, kad počinje subota.

Hladno je.
Danas će razmišljati i oni kojima to nikada nije padalo na pamet.

Ko želi da je stalno u pravu, mora često da menja mišljenje.

Mnogi ljudi ne umeju da umru.
Pokušavali su na razne načine, spajali i kombinovali razna zla i nedaće i opet ništa.
Ne vredi. Moraće opet da umre neko drugi.

Čovek se uči dok je živ.
Najviše bi mogao naučiti od smrti, ali je tada obično kasno.

Ima muškaraca i muškaraca.
Neki su u stanju da usreće mnogo žena a neki jedva uspeju da unesreće samo jednu.

Žali nam se jedan prijatelj:
Ja sam lud što sam glup pa uvek ispadnem blesav.

Pijanci nemaju ni vremena ni živaca da se bave decom svojih žena.
Oni podižu i školuju decu beogradskih kelnera.

Počelo je zaprašivanje pčela i astmatičara.
To je poslednje upozorenje komarcima.
Ako ne budu dobri, provešće se slično ili još gore.

U rano beogradsko jutro, kad su ulice još prazne i puste,
nemate sa kim da podelite jutarnji mraz.
Svih osam stepeni ispod nule kao psi laju i reže samo na vas.

Čuvajte se na pešačkim prelazima.
Ima vozača kojima je dosadio život, samo još ne znaju čiji.

Hoće li skoro taj beogradski metro?
Mnogi Beogradjani su već pod zemljom i čekaju.

Koliko je to godina robije - ako ubijete neku od službenica na šalterima
Infostana ili opštinskih službi ?
Ako nije mnogo, mi bismo počeli već danas.

Pošteni su samo ravnodušni, oni koji nemaju prave ljubavi i strasti.
Kad nešto ili nekoga mnogo volite - sport, žene, kocku ili pare - ne možete biti pošteni.

Zasto beogradski mladići ne služe vojsku samo u Beogradu ?
Mogli bi spavati kod kuće a mame bi ih svakog jutra vodile u kasarne,
kao u obdaništa, i dolazile po njih kad se vraćaju sa posla.

Mi smo mrve na Zemlji, Zemlja je mrva u kosmosu.
To se može razumeti i prihvatiti sve dok vas ne zaboli zub, mrvine mrve mrva.

Danas će intelektualci prvo pročitati čitulje a zatim rešavati ukrštene reči.
Da nisu učili i završili škole, poludeli bi od dosade.

Ko voli pse, ne bira kakvog će psa voleti.
Ko više voli sebe nego psa, mora pažljivo odabrati retkog i skupog psa,
zbog koga će jos više voleti sebe.

Hrabri beogradski golubovi liče na toreadore.
Kad se na njih zaleti neka besna motorna beštija,
oni se elegantno izmaknu za samo nekoliko santimetara i nastave da kljucaju.

Ako vam se neka ptica posere na glavu u Bulevaru revolucije,
obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.

Roditelji se zaprepaste kad čuju da im se deca drogiraju.
Kad su ih poslednji put videli, nisu se drogirala.

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite-možda ste već srećni.
Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.

Sačuvana
Pr0laznica
Code 552
Administrator
Hero Member
*****
Pol: Žena
Poruke: 912


Out For Coffee!


« Odgovor #4 poslato: Decembar 18, 2009, 03:11:00 am »

Na plavom tiganju neba, sunce na oko.

Dan je i ovoga jutra krenuo uzbrdo, ulicama - Batutovom , Ruzveltovom, Takovskom,
Cetinjskom, Francuskom, Sedmog jula, Tadeuša Košćuškog ...
Kad posvršava poslove i kad se umori, spustiće se polako - Pariskom, Balkanskom,
Nemanjinom, Birčaninovom, Vojvode Milenka, Miloša Pocerca ...
Sve polako i nizbrdo, za suncem.

Ne da se stari Beograd. Dva ilegalca sa periferije probila su se u strogi centar i na krovu
stare i otmene zgrade podigla golubarnik. Iz njega svakog jutra ispaljuju rafale golubova
u nebo iznad Terazija.

Električni merači vremena, na hotelu Slaviji, na Albaniji i u Brankovoj ulici, odbrojavaju
nam impulse života.
Iznenadićemo se kad za rodjendan ili Novu Godinu dobijemo račun. Odakle im te
cifre?!Nigde nismo bili, ništa nismo radili, nismo imali našta da utrošimo toliko života.
Zaista: neki žive na sto strana i račun im je isti kao i nama, koji, takoreći, ne živimo.

Novi Beograd postrojio se za jutarnju smotru.Blokovi kao čete, grupe blokova kao bataljoni.
Soliteri na Banovom Brdu već su na položajima.

Zeleni autobusi Gradskog saobraćajnog preduzeća žure prema zelenoj periferiji
Beograda, odakle se vraćaju još zeleniji.

Na nebeskom roštilju Zemlja se vrti oko svog zamišljenog ražnja i peče na Suncu koje se
ne gasi.

Jutros rano, jedan trolejbus sa linije 11 izgubio se i nestao. Zelene je boje i odaziva se na
ime Cane. Ako ga negde primetite, javite najbližim putnicima.

Na Slaviji, na kraju Nemanjine ulice, visoko pod krovom oronule zgrade, suše se pelene.
Dvadesetak belih pelena greje jako sunce. Blago onom koga u njih jutros budu povili.

Stanarima solitera od petnaest i više spratova predlažemo da stalno drže taoce,
odgovorne drugove iz zajednice stanovanja i servisa za liftove.
Pa kad im stane lift, da mogu da ih streljaju, makar očima.

Ovo kvarno jutro kao da je iščupano iz vilice noći, u zubnoj ambulanti, u Ivana
Milutinovića ulici.

Čuli smo da Novobeogradjani iz milošte zovu četiri svoja solitera - četiri idiota.
Gledamo odavde i ne možemo da pogodimo koji su. Svi su nam sumnjivi.

Na poslužavniku Novog Beograda i ovog jutra služe napolitanke novih stambenih zgrada.

Na uglu ulica Narodnog fronta i Balkanske, u minijaturnoj prodavnici, manjoj od lifta, od
rana jutra dežura prodavac srećaka i sreće. On sačekuje one koji su krenuli nizbrdo.
Možda bi im jedna srećka mogla promeniti životni pravac.

Vreme je za slatko i vodu, koji se još uvek služe samo u nerazvijenim i zaostalim
delovima grada.

Sačuvana
Pr0laznica
Code 552
Administrator
Hero Member
*****
Pol: Žena
Poruke: 912


Out For Coffee!


« Odgovor #5 poslato: Decembar 18, 2009, 03:12:08 am »

Tumaramo po kalendaru, jedan dan dodaje nas drugom, nigde suvog mesta i sunca.
Spopale nas neke magle i kiše, sve neki pogrešni, promašeni dani.

S one strane vam je sve što je bilo, ceo vaš život, od rodjenja do ovog jutra.
S ove strane vam je ono što će tek biti,od ovog jutra na dalje.
Vreme prolazi i pretače život u slatko vino uspomena.

Ako vam se danas ne radi, to je na vreme, mnogi se na to žale.

Ako nije rano, pozajmite negde u komšiluku kafu, šećer i neku cigaretu. Sedite, smirite se
i razmislite - kod koga biste danas mogli ručati. Ako vam deca kažu da su gladna, recite
im da bi bilo bolje da uče. Ispričajte im ponovo kako ste se vi mučili dok niste stigli dotle
da pozajmljujete tek 28. u mesecu.

Dan je okrugao kao Zemlja.
Iznenadićete se kada na kraju današnjeg puta ugledate krevet iz koga ste jutros krenuli ili
tek treba da krenete.

Lišće se umorilo i stari.
Ono se naživelo svog malog i skromnog života.

Zašto u apotekama ne dozvoljavaju da se probaju lekovi, kao sir i kajmak na pijacama?
Ljudi imaju para. Kupili bi kilo ili dve kile leka ako im se dopadne.

Život prolazi, a mi ne znamo šta bismo sa njim. Mrzi nas ili ne umemo da živimo.
Najradije bismo ga ustupili nekom drugom i uživali gledajuci kako je lep naš zivot kad ga
drugi žive.

Nemojte baš toliko insistirati na svom praznom i siromašnom životu.
Živeti treba samo dotle dok još imamo posla u životu.
A to je ponekad duže, a vrlo često kraće od radnog staža.

Za one koji su mislili da umru pošteni ovaj život se otegao i nema mu kraja. I oni su
shvatili: ne može se dugo i pošteno.
Može kratko, ali ne bi bilo pošteno da pošteni ljudi žive kratko.

Vodite računa: ovaj život ne traje milion godina, već izvestan, ograničen broj petaka.
Svaki je petak jedan mali imetak. Ovim petkom možete zakrpiti neku manju rupu u svom
životu.

Po rasporedu sudbine, ovaj petak bice najlepši dan nečijeg života.
Kada bismo znali čijeg, mogli bismo mu javiti.
Da ne ispadne i sa njim kao sa nama - da nismo imali pojma.

Ušli smo u mesec jun na mala vrata, kroz niski dovratak mutnog neba.
Kiša je padala - na žita sa razlogom i na nas bez razloga.
Mi već odavno ne dajemo ploda.

Evo nam srede, fine gospodje, sa zlatnim brošem na plavoj haljini. Ko voli srede, neka
uzme ovu, bće mu verna sve do noćas.
Sačuvana
Stranice: [1]   Idi gore
  Štampaj  
 
Prebaci se na:  

Heavy Metal by Crip
Pokreće MySQL Pokreće PHP Powered by SMF 1.1.11 | SMF © 2006-2007, Simple Machines LLC | Srpski prevod: Jovan Turanjanin Ispravan XHTML 1.0! Ispravan CSS!
Stranica je napravljena za 0.138 sekundi sa 19 upita.